Ona je jedina primetila
Jednu malu suzu na mom licu
Pritom dobro pazeći
Da ne probudi zakasnelo firentinsko veče
Imala je oči nalik na zrna krupnog španskog grožđa
Okupanog u nekom od gorskih jezera Toskane
Ona je jedina primetila
Jedva primetan osmeh na mom licu
Kada je u kasnim večernjim satima
Govorila o ljubavi i o pijanstvu
Imala je neobičnu naviku da se nikada ne smeje
Čak ni u trenucima kada je to i sama pristojnost nalagala
Ona je jedina primetila
Čudnu setu u očima stranca
Koji se svim silama trudio
Da baš tamo i baš tada to ne bude
Imala je neobjašnjivu crtu tuge u izrazu
I to joj je davalo finu dozu nedefinisane mistike
Ona je jedina primetila...
Otišao sam iz tog sveta
Iz tog grada
Iz tog vremena
Otišao sam
I nisam se osvrtao
Nisam se vraćao
Nisam se sećao
Ona je jedina primetila
A ja tada nisam za to mario
Samo sam nehajno otišao iz jednog života u drugi
I ne znam šta se posle događalo
Sa malom tužnom devojkom
Kako lepo pesem sta ti in Čas napisala mali, otožni deklici...preleeeeepooo.
Naj ti bo dan tak, ki se zna nasmehniti...in tudi tej daljni ženski...
Lep pozdrav,
Majda
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Milen Šelmić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!