njegove ruke

njegove ruke moje su gnijezdo,

odmorište mojim izmučenim satima

koji beskrajno porađaju

nas beskrajne

poput voda s vjeđe sunovrata

 

na njegove ruke slijeću ptice

donoseći poglede

s one strane cakline neba 

gdje cvatu naši grobovi

(moje su oči njih iskopale,

jednoga u drugom

kakvi smo i sami:

vrijeme u vremenu -

tko će u kome

prije koga umrijeti)

 

kako su vječne te njegove ruke

o koje vješam bol svijeta

bedeme i nova sunca

one meni grade

sav istok u grlu mi svićući

 

prosinačke riječi napokon su bijele

 

moje su te njegove ruke

dok se jedna s drugom krve

češljajući mora iz zemaljskih rana

njegove smjerne ruke

njegove ruke,

a moja potonuća

nikita

Ana Porenta

urednica

Poslano:
02. 12. 2019 ob 17:58

Pesem, ki postavlja dvojino v enost;  čas v času, grob v grobu, kdo bo prej v kom umrl ...; ki se je ne da več ločiti ... čestitke,

Ana

Zastavica

nikita

Poslano:
02. 12. 2019 ob 22:29

Hvala, Ana!

nikita

Zastavica

koni

Poslano:
04. 12. 2019 ob 14:02

… "njegove roke so moje gnezdo" … v meni ostaja kot pesem, ki išče in tolaži;)))

Čestitke k podčrtanki, draga pesnica Nikita

in prisrčen pozdrav,

koni

Zastavica

nikita

Poslano:
04. 12. 2019 ob 17:13

Hvala, draga Breda!

Zastavica

Komentiranje je zaprto!

Podčrtanka

nikita
Napisal/a: nikita

Pesmi

  • 01. 12. 2019 ob 20:22
  • Prebrano 194 krat

Uredniško pregledano.

Zastavica