Imala sam jednu kuċu
babu dedu
ringišpil
i veliki bicikl
Onda
krenuo je neki
ljuti vetar
svi su zaspali
sve se zaustavilo
Imala sam veliku terasu
tu smo se ljubili
Robin i ja
pijani od popodnevne štete
Jednom mi je obeċao
pončo iz Perua
Vrag bi znao gde je to!
Onda
krenuo je neki
veliki zagušljivi oblak
na nas
nestali smo
iz prve ljubavi
Setim se...
Možda je u zatvoru
moźda ljubi svoju seljančicu
možda ga unuci
zovu kao i ja
Robi
Imala sam ogromnu tajnu
u pismu jednom
ostavio je deĉačku suzu
uzdahnuo je
pomolio se Bogu za mene
i otišao da završi robota
od silne pameti
Možda smo bili sreċniji
dok smo krunili suncokret
i ljutili ptice...
Baš na onoj terasi
Vredilo bi potražiti Robija, bar zbog pesme.
Zar ne?
Pozdrav
* hehe, "čičak" neko sjeme valjda?
čestitke.*
Poslano:
17. 09. 2019 ob 11:30
Spremenjeno:
20. 09. 2019 ob 10:06
Mikailo m.z., Svit,
Hvala na komentarima.
Lep pozdrav, Tatjana Mozer.
Kot bi potresla kalejdoskop in v njem zagledala prizore iz otroštva, mladosti; odprta atmosfera pesmi in njenih podob bralca povabijo k nostalgiji, čestitke,
Ana
Draga Ana, hvala na utisku i podčrtanki!
Lep pozdrav, Tatjana.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Tatjana M.
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!