Povratak
Ne plači malena što dugo
u našoj sobi šute
povratnički koraci
i ječe rane memljivih zidova
što pod oblačnim stropom
venu cvjetovi
Oni će uvijek snova
zoriti u kolovozu
Ne tuguj mila, utihnuo je
topot pokliča bojnog
Eno, tvoja mama ogrnuta
biserjem dnevne svjetlosti
skuplja pepeo rasutih knjiga
i grije stud nestalih dana
Ne plači što vjetar je ostario
i grakće u drvoredu
Uspavaj barbiku da tiho
po stropu dnevne sobe
rasporedimo zvijezde zavičajne
Ne, ne možemo odgonetati život
zato zakotrljaj osmijeh
po travama gorkim
one su najljekovitije
Ne plači što dugo
pod oblačnim stropom
venu cvjetovi i glasovi ljudski
s kojima ispraćam nepovratno
sa jednoga prozora slušam
žubor nade a sa drugog
tišinu nepremostivu
Odlična pesma Mirko.
Ovozemaljska sa kontrolisanom emocijom.
Pozdrav.
"zato zakotrljaj osmijeh
po travama gorkimone su najljekovitije"... Elegija...Drugačija, a opet - tvoja! Mene je rastužila... Sjajna tvoja poezija.
Skozi pesem je imenitno uprizorjena iluzija vrnitve, čeprav se p. s. hkrati zaveda, da je neresnična ... čestitke,
Ana
Sjajna poezija, Mirko. Nježnost, tananost i tuga, raspitivanja srca, slika,....
Čestitam ti prijatelju!
Lp Saša
Hvala, Ana, na odabiru pjesmu !
LP
Živjeli, Mikailo, Milena, Salke.
Lijep poudrav iz SA
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
- 11. 09. 2019 ob 20:33
- Prebrano 563 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 194.13
- Število ocen: 13