PODSTREK

Priče o nasukanim brodovima su vesele
Priče o nasukanim brodovima su tužne
Priče o nasukanim brodovima samo su klovnovska posla
Nemoj žaliti nasukane brodove
Oni su pustili korenje
Njihova stabla su olistala
Njihove grane su procvetale
Njihova priča je uvijena u foliju koju krasi dezen srećnog kraja
Oni su navikli na taj kavez na sred pučine
Njima je lepo
Milina jedna
Ali neću o sebi noćas

 

Na polici kraj prozora sanja karbonado
Umrljani mesec pomiluje mu telo svake noći
Neko je prosuo tu prašinu po njemu
Karbonado moj
Neko je pojeo tvoje želje
Izuj cipele, Karbonado
Zakoračaj bosa
Možeš ti to...

 

Kako da zakujem tablu sa tvojim imenom za kuću večnosti
I tako označim ulicu koja vodi do nje
Gde su pobegle prave reči
Koje su reči dovoljno dobre ove noći
Noćas je svaka banalnost
Noćas je svaka kič
Noćas je svaka samo kliše
Sve su nemoćne pred tobom
Noćas je vreme za istinu
Noćas ću ti reći ono što ti nikada nisam rekao pre
Noćas ću ti reći ono što nikada neću posle
Noćas, samo noćas
Saznaćeš sve u ulici koja vodi u beskraj
U nepovrat
U život
U smrt

 

Ko je tebi, karbonado moj
U sećanje na prve poljupce
Umetnuo bagremov trn
Za kim peva poljska ševa
Kome su jutra zalud cvetala
Nekome je jutrima kosa zalud golicala nos
Nekome, ko je najlepše trenutke zarobio u miris prve jutarnje kafe?

 

Nisi ti umrla, Karbonado
Život se skriva na najosvetljenijim mestima
Otvori oči, Karbonado
Jer, sve se vidi
Crne oči osmehom plaču
Crne oči tvoje
Crne oči razigrane
Nisi umrla, Karbonado

 

Hodaj hrabro po tom poleglom žitu
Po nitima što su prekrile zemlju
Dok jesen miluje ti kožu
Svaka od njih je jedan dan u godini života
Zlatom je već obavijen klas
Tako sladak, mio i tako zreo
Karbonado
Miris hleba sa usana tvojih našao je svoje nosnice
Karbonado
Skini tu prašinu sa sebe
Mesec neka upije sjaj
Tebi sve to lepo stoji

 

Nemoj da si besna, Karbonado
Nije ovaj kliše tek obična jadikovka
Ne, ovo ti ja poklanjam krila
Ne svoja
Tvoja
Nisi ni svesna koliko su jaka
Nije ovo patetika, Karbonado
Ovo je samo uzlet u nepoznato
Let u želje koje se neće ispuniti
Let u snove koji se neće ostvariti
Ovo je podstrek na moć
Koju nosiš u sebi nesvesna toga

 

Pronašao sam sve delove slagalice, Karbonado
Još samo da sklopom sliku
Ali, neću ti je pokazati
Ćutaću
Jer, nemam prava
A ti
Ti još uvek imaš snage
Da dan pretvaraš u noć
Noć u dan
Ti si želja, potreba, san...
Zašto više ne veruješ u to
Karbonado
Pretvorićeš se u priču
Koja uspavljuje sanjara
Vraća ga u onaj deo sna koji se jednog jutra prekinuo
A baš tu je bila fantazija
Baš tu je metal prestajao biti metal
Baš tu je počivao biti zlato
Nećeš ni znati za to
Jer, ja ću ćutati
Jer nemam prava na tebe
Karbonado moj...

Bojan Tasic

Komentiranje je zaprto!

Bojan Tasic
Napisal/a: Bojan Tasic

Pesmi

  • 27. 07. 2019 ob 11:17
  • Prebrano 357 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 85
  • Število ocen: 3

Zastavica