GROBLJE 3333 KRIŽEVA

Na kaldrmi isprepletenoj krvavim šibljem

splavario sam vješto kroz trnje pokore

i gazio zmije otrovnice iz duboke jame

pored groblja s 3333 križeva

(ako sam ih vjerodostojno prebrojio)

kadli mi je grbavi starac pružio libar

na kojem je jedva razumno stajalo:

„De mortuis nil nisi bene.“[1]

Trnci su pronašli uzemljenje

na neznanom zakriljenom humku

dok mi je crni mačak presijecao put

uoči raskrižja prepunog kalne vode.

Staza iskušenja vodila je u nepoznato,

ali se nisam predao letargiji i očaju,

već sam s krunicom u ruci probijao maglu

oslobađajući silnice zlatastoga sunca.

Kazaljka kompasa davno je zatajila,

okretalo se tek zrnce vjere u pješčanom satu

te sam sve mukotrpnije pronalazio istinu.

Dok su se oči kotrljale na ispresijecanoj kali

pod krabuljom ničijeg ozorja napokon shvatih

da je knjiga na mojim grudima posve prazna,

a put pročišćenja (ne)ravnomjerno mističan

iako preko sto puta preskočih Isusove godine.

Kroz šum opadajućeg jesenjeg lišća začuh tiho

„Domine, conserva nos in pace.“[2]

i otvorih bezbojan staromodni kišobran

dok me oslobađala jeka nepoznate molitve.

 

[1] lat. De mortuis nil nisi bene. – O mrtvima samo najbolje.

[2] lat. Domine, conserva nos in pace. – Gospodine, sačuvaj nas u miru.

Ivan Gaćina

nikita

Poslano:
16. 07. 2019 ob 22:39

Genijalno, kamovski, prepuno odgovora. Bravo, bravo, bravo!!!

Zastavica

Ivan Gaćina

Poslano:
16. 07. 2019 ob 22:53

Hvala Branka!

lp,

Ivan

Zastavica

Komentiranje je zaprto!

Ivan Gaćina
Napisal/a: Ivan Gaćina

Pesmi

  • 16. 07. 2019 ob 02:30
  • Prebrano 84 krat

Uredniško pregledano.

Zastavica