Lastavice moje cvrkutave
ne dolazite više u sjenice mojih očiju
iz njih su otkinuti Kastor i Poluks
u njima nema više modrila svoda
ni vaših gnijezda ispod streha,
iz oblaka se crno mlijeko izlijeva.
Ne vraćajte se u moje srce,
jer i ono više nije moje.
Odletite i letite
ponad nepregledivih oceana,
pašnjaka i nepoznatih vrhova,
svih nepreletjenih čudesa.
I sletite na Elafite i zapjevajte
dušama davno mrtvih jelena
koje izgubljene još lutaju
zelenim maslinicima.
A moja će se duša uzdići iz soli
pridružiti baršunastom jatu
i poletjeti u tihi pjev s vama.
Katica lepo pozdravljena
Ja, ampak vsako leto pridejo lastovice.
Pomlad v duši oznanjajo. Čutno si napisala, pesem ki jo mislim
kadar ne govorim. Lepo.
Lep pozdrav v lastovičji čas,Irena
Da, u pravu si Irena, lastavice svako ljeto dolaze... i nevjerojatno koliko
su mi drage.
U svakom slučaju veseli me da ti se pjesma dopala i
zahvaljujem na pažnji i lijepom komentaru.
Nadam se da će ti ostatak vrelog dana donijeti i malo osvježenja!
Katica
Zaista lijepa pjesma, unikatne pjesničke slike!
Lp iz Zadra,
Ivan
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Katica Badovinac
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!