Pusti da se budim na dlanu
Pusti da osetim povetarac sa odškrinutog prozora
Jer donosi mi mirise sa jednog ramena kraj mene što sneva
Zagolica nosnice mirisom zrelih trešanja
Ne unosi mi nemire Dušo prokleta!
Imam vulkan u pogužvanoj pećini noći
I po mojim grudima prosute mu zrake
I male pamučne niti oko struka
I noge košute oko mojih...
Jednom ću ti probuditi jutro
Skuvaću ti čaj od tvojih laži
Svih onih laži kojima si tešio sebe
I biće to moja osveta za tvoje ignorisanje
Za dane kad si me sekao njenim osmesima
Za noći u kojima bi me opekao njenim dodirima
Biće to jutro kada ću ti vratiti nju
Onu koju si trebao sačuvati
Biće to jutro kad će ti vatra razoriti grudi
Proklećeš sve svoje malodušne želje
Proklećeš svoje nestrpljenje
Proklećeš svoju uzavrelu krv
Gledaćeš njene oči kroz prizmu sećanja
Gledaćeš njene osmehe na fotografijama
A jutro će ti se smešiti osmehom koji nećeš podneti
Jednom ću ti probuditi jutro i skuvati čaj od tvojih laži.
Bojan Tasic