ČAJ OD LAŽI (monolog)

I
Ne unosi mi nemire
Dušo prokleta
Zaćuti već jednom!
Prošlo je
Pusti da se budim na dlanu
Imam vedro jutro
Pusti da osetim povetarac sa odškrinutog prozora
I da opijen lebdim
Jer donosi mi mirise sa jednog ramena kraj mene što sneva
Zagolica nosnice mirisom zrelih trešanja
I ispuni pluća.
Ne unosi mi nemire Dušo prokleta!
Imam vulkan u pogužvanoj pećini noći
Imam mesec
I po mojim grudima prosute mu zrake
I male pamučne niti oko struka
I noge košute oko mojih...
Zar je potrebno više?
Ne unosi mi nemire!
 
II
Jednom ću ti probuditi jutro
Skuvaću ti čaj od tvojih laži
Svih onih laži kojima si tešio sebe
I biće to moja osveta za tvoje ignorisanje
Za dane kad si me sekao njenim osmesima
Za noći u kojima bi me opekao njenim dodirima
Za prevare
Za tugu
Biće to jutro kada ću ti vratiti nju
Onu koju si trebao sačuvati
Razumeti, čekati...
Biće to jutro kad će ti vatra razoriti grudi
Proklećeš sve svoje malodušne želje
Proklećeš svoje nestrpljenje
Proklećeš svoju uzavrelu krv
Svoje niske pobude
Požude...
Gledaćeš njene oči kroz prizmu sećanja
I boleće te
Gledaćeš njene osmehe na fotografijama
I prepoznavaćeš ih
Reći ćeš da je ironija
Govorićeš da si baksuz
A jutro će ti se smešiti osmehom koji nećeš podneti
Jednom ću ti probuditi jutro i skuvati čaj od tvojih laži.

Bojan Tasic

Komentiranje je zaprto!

Bojan Tasic
Napisal/a: Bojan Tasic

Pesmi

  • 16. 05. 2019 ob 07:40
  • Prebrano 420 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 95.35
  • Število ocen: 3

Zastavica