PESAK OD SUNCA

Davne su slike osmeha moga,
u tami ležim kraj groba svoga.
Neke su ptice uzalud bile,
u čežnji su pisale red života tvoga.


...
Žut i crven,
pesak je na suncu
upijao odlazak
razređenog sunca.
Ništa drugo
osim osmeha
nismo ni bili.
Odveć stari
znanci smo,
u zalasku tišina.
Evo, i ti vidiš
kako umirem bez kuće,
bez peteljki
tamnih višanja,
bez dodira
setnih kiša
što u maju
nekad ne znaju stati.
Veruj mi,
ima smisla
kada se probudim
i pored sebe
na žutom i crvenom pesku
ugledam nekoliko
običnih ptica.

 

Draga moja,
danas najdraža,
ne umire se
toliko puta.

 

Tatjana M.

mirkopopovic

Poslano:
18. 03. 2019 ob 08:00
Spremenjeno:
18. 03. 2019 ob 08:12

Tatjana, ovaj snažan i dojmljiv poetski uradak citam nekoliko puta. Ne bez valjanog razloga.

Ima razloga i da ti se zahvalim za ovaj uzitak.


Zastavica

Tatjana M.

Poslano:
19. 03. 2019 ob 19:57

Mirko, h v a l a, od srca! 

Lep pozdrav, Tatjana. 

Zastavica

Komentiranje je zaprto!

Tatjana M.
Napisal/a: Tatjana M.

Pesmi

  • 18. 03. 2019 ob 00:19
  • Prebrano 403 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 177.66
  • Število ocen: 7

Zastavica