Zoo-lutka
( Nijesu takvi opaki! Oni su kao pljeva
koju raznosi vjetar ). *

Alkohol u meni pluta prazno, besciljno, koža mi
hladna, oči umorne i sive
( reci duši : budi kamen ).
Tijelo mi spasi, Isuse, podigni me iz pepela
netko izlazi, tamo iz svjetlosti.

Šapućem vrijeme, godine, a srce ne osjećam
u niši dijelim ležaj s tamom ( blagoslovljen vječnošću ).

Svijet me ne želi, krati mi gostoprimstvo
dotiču me svojim rukama, dotiču po spolovilu
izgovore molitvu
pa zariju koplje u moj trbuh.

Hodao sam kroz povečerje
i vidio Smrt kako sjedi na zlatnom odru

tada, crno uđe u Sutra.

Previše trupla
( Mnogi koji kažu o meni : " nema mu više spasenja
od Boga! ") *

Bježim uvijek od nečega
u oblaku Boga nema
( želim biti -:
netko drugi netko neživ )
odavno ne letim
uprizemljujem se ovdje
nasred trga među gomilom ljudi.
Satovi mi zaustavljeni, a kazaljke savijene poput grana,
ostavljam svoje ispovijedi sjećanju.

Noć govori :
vrata su otvorena za one koji vjeruju
( samo za one što mu se pokoravaju ).
Čekam Danicu
da mi obasja pute,
doge njihove laju, krvavih očnjaka
oni smiju se tromi s krunicom o vratu.
Izgladnjeli mjesec
dolazi mi u pomoć
ja mu krpe dajem da se ogrne
i jedan očnjak zagrize duboko.

Moj dom je nepoznat
moj grob neoznačen ( jedan leš ili više njih )
pogledaj sovu i njezina zapregnuta krila
daj mi ruku - upravimo je k Njemu.

Ovaj križ - težak je
( rubovi mu oštri )
brdo strmo i krvlju umrljano
vidim nebo plače na nevine
ja vidim nebo plače na nevine.
Biti ću sjena
u mahovini skrita
kosa pod željeznom kacigom
( stranci smo na ovoj arki )
u moru kaosa pokušavamo pronaći obalu.
Ocean između svjetova
granica mozga je izbrisana
( Zamisli! : ima zemlja u kojoj
živi sunce )
postoji ocean između svjetova.

Malo
( i reče Bog : " Neka bude svjetlost! ") *

Tko je ukrao prst
na mojim nogama
mjesec govori sa mojim rukama.

Malo svjetla pusti da gori
samo malo sna i biti ću sretan
kada trčim noge zaostaju za tijelom
ovdje počivaju sve naše tmine.

U čaši nemoći
plešu robovi,
rob me miluje tvrdim rukama.

Klavir, niger svira
samo po crnim tipkama
kroz krugove dima pronalazi svoj blues.
Pored kapelice na zidu crvenim slovima piše
- Jesus died for somebody s sins but not mine - **

Čavle ću da iščupam iz križa
svršetak
što krije grobove poput ljeta;
mačja sam dlaka ne podnosim vodu
borim se uvijek za svoju slobodu,
na jeziku nade hostija bijela
taj gorki novac
pretvoren u trnje.
Pogledaj, pauk gmiže u kutu
postadem zloćudni tumor na usnama.

... a niger pjeva svoj blues
( kroz krugove dima ) :

Klaun pored zida
ožiljci u noćnoj lampi
visoko smo iznad grada
naše misli sada šute

prljavo nas nebo dijeli
duge ceste što smo znali
zastave na pola koplja
haljom Smrti odjeveni.

Malo kiše mora da padne
samo malo djece može da leti
kad uzme Bog te da mu budeš sluga
da si Čovjek bio ti se tada sjeti.

Isusa odvede duh u pustinju
da ga đavo kuša.

Ljudi Pandorinog sjemena
      ( Kodeks Gigas )

Tvoje lice lijepo i svijetlo
snovi u odjeku daljine
( njezino lice nikada nije vidjelo sunce )
i kosa ti crna - duboka poput noći;
pitam se
je li ovo Svijet
koji nas odvaja od razuma.
Gromovi snivaju
između naših rebara,
mrtvi se
bude u ogledalu
( zaboravio sam boju njezine kose ).

Ja svako vrijeme
sustignem,
i svaku misao pregazim.
Ti znaš da voliš
( ona nikada nije dobila priliku ).
Sjećam se - njezin sat je kazaljke vrtio unatrag.
Iznad ribnjaka
prerušena riječ sada leži u lijesu,
nama iz oka izbijaju sjaj
( njezino oko odavno je zatvoreno ).
Kvadrati u vrtu djelo su
ljudskih ruku,
punimo urne i nosimo ih u torbi;
torbu na srce prislanjamo.

Prokleto.
Srebro im blijedo, a zlato tamno;
iz velikog jajeta
Smrt -
gledam te kako stojiš pored ljuske.

Poljubili smo sjenu
što se nadvila nad Zemljom
mi smo Ljudi Pandorinog sjemena!

Spomenik
( Ti što prebivaš pod zaštitom Višnjega,
što počivaš u sjeni Svemogućega ). *

Snovi,
nemir što se u njima taloži
poljubi me Bože
prije no što potoneš
poljubi me.
Kidam strune
gutam Smrt šireći ruke
prema modroj ponoći,
utočište pretvaram
u valovitu kaljužu
željeznom mamuzom param nebo
postajem
bjeloprsta skitnica;
iskopah jamu
da ti hladno ne bude.
Poljubi me Bože
onkraj suhozida
gdje snivaju
krvnici crnooki;
odjeni se u boju jeseni
poljubi me
ti što jesi
i uvijek ćeš biti
( koji znaš )
gdje se vrata Svijeta otvaraju. 

* Psalmi
** Patty Smith iz pjesme Gloria

Lean Radić