mrtvopepel
sjeti se da si živ
i da zelene čizme
u kojima svemir hoda
tvoje noge nose
sjeti se da sam živa
tvoji se koraci mimoilaze
među kamenjem što teče,
među crvenim krinovima,
među pepelom
sjeti se da si živ
koračaj prema bašti
badema i smokava
ondje tama je slatka
i lako se ispija
niz razdrobljen grkljan
sjeti se da sam živa
hodaj tako mrtvopepelan
u svojim zelenim čizmama
i iskapaj
svoje prazne grobove naiskap
sedefne ti oči od samoće
i blijeda krv u rukama
sjeti se da si živ
onoga dana kad poludiš
i povjeruješ u nebo,
na razvalinama Golgote
raskopat ćeš mrenu vremena
i u njoj zavoljeti mene,
svu tamnu i zaboravnu
od tišine kojom me na čelu zibaš
tad ne sjeti se da sam živa
i pusti svemir da zaluta
u tvojim zelenim čizmama
a ti raskapaj svoje ožiljke
dok opet me ne upoznaš,
svu tamnopepelnu i nezaboravnu,
sklupčanu u tvoj dlan
Uuuuu kakvo čudo od pjesme pravo malo remek djelo. Obožavam je. Zakon.
Auuu Branka, nešto nnajmoćnije. Vrh vrhova!
Pozdrav prijateljice!
Pesem, ki z onstranskim pogovorom spreminja to stran ... čestitke,
Ana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nikita
- 17. 12. 2018 ob 20:53
- Prebrano 524 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 190
- Število ocen: 11