Poletel si kot ptica,
tja, kjer gledaš me od zgoraj.
Še posloviti se nisi utegnil,
zdaj pa le počivaj.
Poletel si kot ptica,
konec je telesnih muk.
Vedel si, da ne vem,
da odšel si za vedno.
Poletel si kot ptica,
konec je duševnih muk.
Vedno te v mislih bom imela,
Zdaj pa le počivaj v miru.
Rada te imam.
Moj dida je umro, ali nikada nije otišao. Na verandi će uvijek uplitati svoje mreže i svojim se trabakulom vraćati iz svakog svitanja. Moj larus.
Kristina, u pjesmi je uspomena, a u tvojoj duši je tvoj djed.
Bravo!
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Кристина Анастасия Верас Брзин
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!