Sjedim na travi
kraj potoka, površina mu
sjaji srebrna od mjesečine.
Uz nježno mrmljanje,
osjećam ljubav.
Znale so zvijezde,
da ćeš biti sa mnom.
Svojim očima pozivaš me na put
srebrnog mjeseca.
Lijepo je u tom luninom sijaju.
Grlim te.
Probudimo se na travi.
Probudimo se u
svijetlo sunčano jutro.
Glej, glej, tudi mene so nocoj navdahnile trave. Kaj niso lepe, dokler so pokončne.
Lep pozdrav, Kristina.
Andrejka
Bravo, Kristina. Još jedna tisućica od mene. ❤
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Кристина Анастасия Верас Брзин
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!