Kad pružiš ruku, zaječi kao mrtav val,
usidri zemlju, udari, da zažariš kao mlad

mjesec jeseni. Kad misao digneš iz poboja
i preseliš je, kad tama svoje glasonoše

k srcu nosi, odbaciš ego, zamreš.

Kad kamen pije grad, šuplje selo je na
oprezu. Kad u mlaki sna ugledaš snagu 
koja zvono jeseni krvniku vješa,
kad tiho kao grmljavina ploviš u križ, 
nisi sam, tijelo ti šumi kao pali zborovi.

Jure Drljepan (JUR)