
S vrhunca tvog falusa
promatram svijet.
Svijet ponad oblaka.
On me gleda u oči
i zatvara mi kapke.
Umara ga moje ludilo
i savršena smrt u meni.
(On udjeljuje um, razum,
što li već jesmo u osmijehu
Mona Lise.)
Rat.
Bit će rata među bojama
i među ljudima crne krvi.
A mi, mi bit ćemo prvi
na poljanama grobova.
Iz nas rasti će cvjetovi
i svjetovi od oblaka.
Voljeni, visoko me drži.
Neka ti ne bude teško
za moje tijelo pasti.
Da, anđeli će ostati kljasti
(ali tako to biva kad umire rat.)
Sat po sat.
On povija njihova krila
i za svjetlost On krivi nas.
Mona Lisa se smiješi.
Ti si pao.
Crn, mršav i slab.
Rat je gangrena snova.
On to taji dok sanja.
Sanja na glas.
S vrhunca tvog falusa
promatram svijet.
Svijet ponad oblaka.
On me gleda u oči
i zatvara mi kapke.
Umara ga moje ludilo
i savršena smrt u meni.
(On udjeljuje um, razum,
što li već jesmo u osmijehu
Mona Lise.)
Koje metafore moćne, najmoćnije. Početkom si uronila u duboku filozofiju postojanja, opstoja. Život i smrt, ne mogu jedan bez drugoga.
Čestitam! Svaka čast frende.
Pozdrav veliki!
Mona Lis, smrt, crna krv ( i kaže On : " Neka bude svjetlo " ). Svjetlo ne bude.
Komentiranje je zaprto!
![]()
Napisal/a: nikita
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!