
Vatrene strijele iskidaše oblake
i raspršile ih nebom tamno crveno
poput lelujavih krvavih makova
u dozrelim poljima zaborava.
Ljušti se sipljiva površina prošlosti
koja ti prekriva sivo mislište
spoznaješ da nisi cvjetao
u mirisnim rajskim vrtovima
već si poput bijelih jaganjaca
odumljivan mističnim obredima.
Slijediš putokaze prema labirintu
ispred kojeg čekaju zelenooki lešinari
u nosnicama ti miris tamjana
pratiš tragove pepelom užarene lave.
Usud te vodi tajnovitim dolinama
u kojima lijevaju grimizne kiše
letargično ostavljaš beznađe iza sebe
kako bi pronašao praembrij
zatočen u svjetlosti zlatnog jantara.
Katice, jedno mi je čitanje privuklo pažnju, možda me jednako snažno dotaknuo i poetski sloj i izvjesna dinamika ljudskog traženja oslonca u određenim sputanostima, a one opet znače da je čovjek kroz čitavu povijest bio neslobodan.
lpm
Katice, odlično tvoje djelo, nježno crtanje svijesti sa puno mudrosti do života.
Lijep pozdrav, salke
Hvala Branka na čitanju i raduje me da ti se pjesma dopala.
Lp,
Katica
Mirko, hvala na čitanju i komentaru koji mi ukazuje da sam poruku pjesme očito uspjela prenijeti čitatelju.
Lijep dan uz VP!
Katica
Hvala ti Salke na lijepom i jezgrovitom komentaru pjesme koji si mi uputio. Raduju me tvoje opservacije.
Lijep ostatak dana ti želim!
Katica
Komentiranje je zaprto!
![]()
Napisal/a: Katica Badovinac
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!