,,Snijeg pade na behar na voće"
prazni se jutro kao pješčani sat
a ciganče
iz kojeg je izlazilo djetinjstvo
kroz tijesne poderane cipele
i garavo poput noćnog cvijeta
pjevušilo je
uz djevojku oblog trbuha
poskakujući od hladnoće
kao bajs kojeg pijani svirač
steže u rukama.
Nebo danas ne prede radosno
kao sit mačak
i gle, oni već odlaze
ne gledajući mene ni gospodina
sa ljubičastom kravatom
koji ih gleda gadljivo
kao kukce iz parka
na bedrima one koja više neće doći.
I dok ne prestaje teći
magličasti kolotrak podneva
nestaju tragovi njihovih očiju,
njihovih koraka,
samo pjesma sve tiša kao snijeg
kad padne na behar, na voće
zaogrće svijet kao malog psića
zamotanog do ušiju
u kovrčavo sivilo.

luciapavlovic