Vraćam se svom životu
uvjetno rečeno
jer nitko nema svoj život
možda je bolje da kažem
da se vraćam sebi
onakvom kakvim se zamišljam
gdje bez tijela sam
tek duša laka što lebdi
tik iznad tla
iznad zemlje pokrivene zastavom
od crnog katrana i
bijelog asfalta
između Zemlje i krakatog Sunca
što služi nekome kao fleš
da obasja na trenutak
pejzaš izgubljenog lica
dok fotografira svoja djela
i sprema u album
za one što dolaze
neviniji od nas
vraćam se tebi
ljubavi skrivena u šuštaju haljine
s decentnim licem dame
da te uzmem na ruke
i milujem kao
da si moj jedini život.
Tvoji zaključni stihovi me uvijek prepričaju... i mora da padne petica.
lp
Hvala draga Branka !
lp
Ne pročita se baš tako često ovakvo poetsko djelo.
Lijep pozdrav,
Mirko
Hvala Mirko !
lp s burnog Jadrana,
Duško
Življenje, duša, ljubezen - večjega ni. Imamo le to, kar smo. Čestitke.
Hvala draga Aleksandra !
lp s Jadrana,
Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!