Možda ćemo biti rastvoreni
na stolu za seciranje uspomena
skalpel će brutalno zarezati
u naša mesa izblijedjela
frekvencijskim opsegom
ultra kratkih valova
u moru praznine

otpor prema van će popustiti
pod naletom jata grabežljivih ptica
što su nam kljucale vjeru
u misteriju narodnog junaka
i onda
kad je bila pauza između dvije isporuke
djeteta
između dva rata
bijelih protiv crvenih zrnaca

a ti si me mazila
vrškom nježnih prstiju
dražila
držala
klela
da ne odustanem od samoodržanja
od samoobmana

možda ćemo biti glavna vijest
tvoj jezik i moja prsa
udarna igla
za novu savjest svijeta
a možda ćemo samo
voditi ljubav do besvijesti

ovo bih zadnje
svakako
volio najviše
(neka i to uđe
molim lijepo
u Zapisnik o Pjesnicima).

Duško Babić