Filtriram sjećanje
s aromom sreće
u vrećicu za čaj
sa malo ruma
da mi zamiriše zimi
kad se razmile
gorčina i strah
po brijegovima duše
ja ću dodati meda
u topli napitak
za povjerenje
da sve ima smisla
i prvi i zadnji
dodir usana
riječi
volim te sunce moje
s okusom mente
negdje u Alpama
po recepturi svog djeda
govorit ću naizust
francuske poete
skidati generalima epolete
pticama ću širiti krila
da mojoj dragoj polete
daleko od gizdavosti uma
i kobi proklete
kao tihi lovac na uzdahe
razdvojen od velikih orlova
što kruže oholo
iznad krovova
usitnit ću se u kristale
slatkih snova
da tvoje oči blistave
upijem još jednom
u širom otvorene zjenice
neumrlog svijeta.
Duško, baš me ogrijala i osjetih miris cimeta...ma odličan si!
Hvala draga Branka !
lp s mora,
Duško
Tak besedni čaj z ogromno spominjanja, ljubezni, domišljije in iskrivosti vsakogar pogreje. Čestitke,
Ana
Čestitke tudi iz moje strani!
Lp Neni
Hvala Ana, hvala Neni, od srca !
lp s mora,
Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!