Nemoj misliti
da ima nešto
volumenom
od srca veće

nit' su to
oči gladne
već crvene usne
što drhte
u prsima tvojim

ja te mogu pustiti
da odeš
prekriti običnom
kariranom dekom
svijet
da se ne prehladi
noću

jer je dijete

a ti me gledaj
nasmiješenog
kako plačem

u krovove
u mladu travu
u lica
nespretnih blagajnica
kad mi kažu:

dućan se zatvara
oprostite gospodine
isteklo je radno vrijeme

dođite sutra
po vaš današnji kruh
s košarom od srca

i hvala...

Duško Babić