okreneš li se
šetnji će našoj ovoga dana
iza horizonta mahati nijemi
veliki gradovi
/ne piše to u njenim očima/
produžimo li
tramvaji će umirati
u priviđenjima
gradskih horizontala
/ne govore to njene usne/
pa ćeš ponovno biti šutnja
a ja neću znati
čega se ne mogu sjetiti
dok ispraćamo
nepovratno
a ti ne plačeš!
dok očekujemo
nadolazeće
ti bez straha
a ustreptala!?
/kao silentium nepremostiv/
ne okrećeš se
/možda smo maleni
ili je samo gora visoka.../
u meni šute
svi glasovi ljudski
u tebi ne umire
žubor nade
/jer nema izbora, kaže
unoseći lice u moju gorčinu
i trave gorke su najljekovitije/
povučemo li sidra iz beznađa
jeke će se čuti
iza svijetlih obzora
pođimo živjeti svoje dane
odgonetati život
ovaj ljudski
maleni, ali samo u odnosu
na visoke jablane
i velike nijeme gradove
iza horizonta
Osvježiš me svakom novom pjesmom. Oprosti što se uvijek ne javim, ne daju ove ljetne obveze ni da pjesmu napišem.
lp,
astronom
Hvala na javljanju i na mišljenju.
LP,
mirko
odličnooooooooooooooooo uživla sam
Lijepo je to čuti... pročitati, Branka !
Hvala.
Lijep pozdrav
Poslano:
24. 07. 2014 ob 20:14
Spremenjeno:
24. 07. 2014 ob 23:11
SVIMA HVALA NA ČITANJU, KOMENTIRANJU I JAVLJANJU KOJE ZNAČI.
lp,
mirko
Čestitke za to močno pesem ... kako je človek majhen, tvoja pesem poziva k razmisleku!
Lp, lidija
Hvala puno, draga Lidija! Vaš komentar je moja radost.
Veliki pozdrav,
Mirko Popović
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!