strašću i smrću opijeni
pjevamo život
i na stranputicama
tražimo put
u kafiću
glazba i gužva
sužava prostor disanja
uspješno ubija misli
jebe te mozak, znaš
tu iza kontejnera ti je klupa
pronađe me neki alkić
(cigarete i vodu samo trebam
i mjesto uz prozor
s kojeg se vide krošnje i krovovi
i nebo daljine naslućuje)
dižem se i odlazim
samoću prosipam pločnikom
i spuštajući se na klupu pitam se
postoji li uopće
taj pijanac
A možda i ne postoji taj pijanac :)
Mikailo, ne postoji, ali zanimljivo je kako uvijek najotkačeniji prilaze upravo meni, nepogrešivo me pronalaze :)
:) ima nešto u tebi i na tebi !!! Lepo.
Nisam razmišljala na takav način, odsad svakako hoću :)
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: saraivor
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!