TRN

Htela sam da ti uđem u oko,
gola i cela,
da te zagrlim u večnom,
a ono je ludo i strasno.

 

Ponekad podlegnem od hica sopstvenog,
a oživiš ženu u meni, sa dva-tri trika*
Budim se, kao dete
ĉinim gluposti,
nove i iznova.
Smejem se
plačem,

namerno bučno koračam po sobi:
puna hirova,
puna ljubavi drogirane
koju nikada opevati neċeš...
jer,
luđi si od mene
jer,
luđi si od moje glume,
kada besposlena mračim svet.

 

Htela sam da ti budem trn u koži,
onaj svirepi nadražaj koji se voli,
ĉujem te kako sviraš u sobi
harmoniku usnu,
od suza do bluza.

 

Razmakneš mi kosu sa čela,
uċutim ko trn pred berbu.
Oči mi sikte i glasa nemam,
stisnem se dodirom,
vražja i nema.

Tatjana M.

Ivan Gaćina

Poslano:
04. 11. 2018 ob 18:31

Bravo Tatjana! Izvrsna pjesma, ali još važnije - pišeš sve bolje i bolje!

Samo tako naprijed!

lp,

Ivan

Zastavica

Tatjana M.

Poslano:
05. 11. 2018 ob 16:27

Ivane, hvala!

Lep pozdrav, Tatjana.

Zastavica

Komentiranje je zaprto!

Tatjana M.
Napisal/a: Tatjana M.

Pesmi

  • 04. 11. 2018 ob 16:23
  • Prebrano 415 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 183.82
  • Število ocen: 6

Zastavica