Htela sam da ti uđem u oko,
gola i cela,
da te zagrlim u večnom,
a ono je ludo i strasno.
Ponekad podlegnem od hica sopstvenog,
a oživiš ženu u meni, sa dva-tri trika*
Budim se, kao dete
ĉinim gluposti,
nove i iznova.
Smejem se
plačem,
namerno bučno koračam po sobi:
puna hirova,
puna ljubavi drogirane
koju nikada opevati neċeš...
jer,
luđi si od mene
jer,
luđi si od moje glume,
kada besposlena mračim svet.
Htela sam da ti budem trn u koži,
onaj svirepi nadražaj koji se voli,
ĉujem te kako sviraš u sobi
harmoniku usnu,
od suza do bluza.
Razmakneš mi kosu sa čela,
uċutim ko trn pred berbu.
Oči mi sikte i glasa nemam,
stisnem se dodirom,
vražja i nema.
Bravo Tatjana! Izvrsna pjesma, ali još važnije - pišeš sve bolje i bolje!
Samo tako naprijed!
lp,
Ivan
Ivane, hvala!
Lep pozdrav, Tatjana.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Tatjana M.
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!