U tišini propadaš sama u sebe
oči ti odlijeću negdje u daljine
kao laste kad u plaveti se gube
nestajući iza visoke sive hridine.
Drugi puštaju da govoriš u vjetar
kao da do njih ne dopire tvoj glas
već im pored uha svira neki leutar
izmučena duša ne pronalazi spas.
Srela si se konačno u gordoj šutnji
daleko od zvijezda u gluhoj noći
gdje nitko tuda ne prolazi u hitnji
prepuštena sebi i vječitoj samoći.
Kako prijetno znajo pobožati ti tvoji stihi, Poetesa Katica, v tem temačnem, čemernem jesenskem dnevu ...
Z lepimi pozdravi,
Sašo
Rima, ah, rima. Volim je!
Prijatno za čitanje, poštovana Katice.
Srdačno iz Leskovca
Tugo moja... Lirično i živo. Živo!
Pjesma koja da si rođena prije sto godina bila bi danas sigurno u udžbenicima komparativne književnosti. Bravo Katarina.
Dragi moji Sašo, Zorane, Niki i Leane - zahvalna sam vam na pažnji i krasnim komentarima potpore.
Lijep pozdrav svima!
Katica
Občutje samote, ki je (kot pravi Lean) večna pesniška tema ... in včasih se (zaradi prebrane pesmi) samotnemu bralcu ne zdi več tako strašna ... čestike,
Ana
Poštovana Ana, hvala!
Lp,
Katica
Pjesma iz srca. Pročitah tek sada tvoje moćno djelo. Stanem, jedino otkucaji govore mi tiho.
Čestitam ti Katica za podcrtanu pjesmu.
Pozdrav veliki tebi.
Salke
Od nekod izvira tvoja osebnost
v njej je ohranjen tvoj original.
čeprav se trudim s svojim izrazom,
ne bom dosegel tvoj vroči val.
Tomi
Najljepša hvala na pažnji i pjesničkom komentaru, Tomi.
Ujedno tebi i tvojoj obitelji želim radostan Božić, te sretnu i uspješnu novu 2019. godinu.
Lp!
Katica
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Katica Badovinac
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!