Nada mnom zemlja
(grob tada bijaše nebo
okovano o moju čeljust).
Nad zemljom rujan.
Nad rujnom ptice.
U pticama ljudi.
~~~~~~~~~~~~
Ruke im od moga
i od kćeri moje,
od majke
i mog oca.
Ruke im njihove,
a moj rujan
i moj bedem
izvađenih očiju.
Moj čemer
i moj čempres.
A nada mnom zemlja,
z e m lj a.
Kosti mi od sedre
i oči od mraka,
njihove ruke
od mog
i od moga oca.
Samo ne otkopavajte
zemlju nada mnom.
Ja tek sam dijete,
bojim se dana
i ljudi u pticama
(ruke im od moga
i od kćeri moje).
Rujana,
ne obiri čokote,
ljudi u pticama
maste grobove.
~~~~~~~~~~~~
Samo ne otkopavajte
zemlju nada mnom.
Kad razjapim čeljust,
u mom grlu nebo rodite
i mojom,
mojom kćeri
ptice rujna nahranite
(njene kosti mrve se
u svakom pogledu zla).
Obožavam ovu kompoziciju, pjesma koju bi trebao da pročita svatko tko drži do poezije. Trebao bi da je pročita više puta.
Poezija je savršena. Tugom me obavija i ostavlja tako.
Pozdrav moj moćni frende.
AAhhh, berem jo kot močnooo, v nebo vpijočo molitev, polno obupa in željo po osvobojenju.
Pretresljiva ♡
lep pozdrav
Marija
Pesem kot zaklinjanje, zagrobno zamolklo prigovarjanje, ki pretrese bralca ... čestitke,
Ana
Čestitam ti, Bravo pjesnikinjo duše i srca.
Pozdrav veliki prijateljice.
MOJE ČESTITKE, NIKITA !
lpm
Hvala, dragi prijatelju!
Poslano:
10. 12. 2018 ob 09:01
Spremenjeno:
10. 12. 2018 ob 09:01
Bravo Nikita
U pticah ljudje
To si pa tako lepo napisala.
Res je. Vsak človek ena ptica.
Lep dan ti želim,Irena
Čestitam ti Branka na izvrsnoj poeziji.
Veliki pozdrav prijateljice.
Irena, hvala!
Salke, hvala!
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nikita
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!