Pijanka na pjesnikovu grobu
Pokloni se sebi.
Niti princu,
niti čovjeku,
nit’ ženi.
Ti sam svoje mreže vučeš
i raspredaš svoje boli.
Sirene izgubljenih brodova
tebi ne znače ništa.
Svoje trnje
ti ispuzati moraš
gol i na koljenima.
Bol je tvoje jedino dobro,
tvoja halja i tvoj kruh.
Iz vina kad stvoriš vodu
i odzlatiš svoj duh,
ja ću na tvom grobu
piti utjehu,
piti smrt
i pijana biti
od svih tvojih soneta.
Riječi zemljom sniježe
kad umire poeta.
Krasna.
A ni le Bolečina, tudi Lepoti, ki jo je raztrosil, se nazdravi s kozarcem vina.
<3
Neka budu pehari puni vina, svjelosti i tame. Ja bih onaj najcrnji. I najgorči. Meni najslađi. Jer svi moji mrtvi u njemu bi bili.
Hvala, Irena. ❤ Objem!
Ovo je pjesma za koju bi želio da mi epitaf bude.
OOOO, Nikita
To pa je nekaj,mislim dosti odličnega.
Deluje mi mazohistični samamu sebi dati bol, no potem odgovoriš
na vprašanja ki se porajajo v mislih bralca.
Odlično!
Lep pozdrav, Irena
Stih "Riječi zemljom sniježe" me ostavlja bez daha u ovoj posebno moćnoj pjesmi.
Lp, Valerija
Irena, dobra večer! Hvala na čitanju i divnom osvrtu. Bol... Pokretač i zaustavnik. Teška kategorija.
Krasna, Brankini, moćna od neba do zemlje.
Pozdrav frende.
Salkito
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nikita
- 14. 09. 2018 ob 18:03
- Prebrano 580 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 233.27
- Število ocen: 12