Čekam

Jutarnje sunce me budi,
cvrkut ptica...
a Una voda hladna
kraj mene tiho žubori
kao da u sebi donosi
i odnosi
neke fragmente simfonije nade,
nade
koja nema ni početka ni kraja...

Oči otvoriti ne mogu,
samo čekam da me neko nađe
i ako me i nađe...
ne znam
ko će i šta će samnom onda biti,
videti to ne mogu više...

Sunce nemilosrdno prži
suši mi znoj na licu
usne ispucale... a krv mi teče.

Bodljikava žica se usekla
u telo moje nemoćno
a pašče...
ono od pre kojega dana
liže mi na licu rane...
a ja,
ja sam ga tada oterao od sebe.

Ne ostavljaj me samog
boga ti tvoga molim
jer svoga ni nemam a umirem...

Za koga i zašto?

Pitam se samo tiho u sebi
a oko mene
mrtva tišina a odgovora nema!

Korponai Ivan

Komentiranje je zaprto!

Korponai Ivan
Napisal/a: Korponai Ivan

Pesmi

  • 04. 09. 2018 ob 16:16
  • Prebrano 451 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 97.9
  • Število ocen: 4

Zastavica