MI

 

Tog dana,
trebalo je da se spakujemo,
da podelimo stvari
i da se ovlaš pozdravimo.
Tog dana,
trebali smo ništa komplikovano
i ništa nervozno...
Jedno pored drugog da se ne seċamo,
da suvišno ne izreknemo.

 

Tog dana,
pesma je bila tako stara i vrtela se lenjo,
u krug.
U toj pesmi je silina poljupca nenapisanog
ječala negde iza leđa,
iza ratišta, toplog kreveta, jastuka.

 

Tog malenog dana, uvijenog u ljubav,
koja je zapravo samo to:
Ostali smo sa malo zajedničkih knjiga i otisaka bezbroj,
da živimo,
da se borimo,
da uživamo zbog svega
između nas što bi postojalo.
Kao i obično, i jeste postojalo.

 

Tatjana M.

Komentiranje je zaprto!

Tatjana M.
Napisal/a: Tatjana M.

Pesmi

  • 16. 08. 2018 ob 07:51
  • Prebrano 352 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 200.57
  • Število ocen: 7

Zastavica