Stih je
stisak ruke
dogovor duše i tijela
oko nekih efemerija
što ih tište
pakt o nemiru i nemirenju
srca i sveneba

stih je strah
da nas neće prepoznati
tamo gdje krenusmo
očima dječjim na licu
rezbarenom zatajnim vremenom
paket zapečaćen voskom
očevim pečatnjakom
i majčinom brigom
da ćeš negdje biti
bez izgleda
gladan i izbezumljen
obećanjima vrste
kojoj ne pripadaš

stih je kaput
koji je završio u Lici
kao valuta robne razmjene
u ljutom švercu
rakije i gomolja

stih je naš
obred vjenčanja
sa zavjetom svetim
da ćemo se oroditi novi
u svakoj idućoj Prirodi

stih si ti
kad me pitas
tko si
a meni ruka
već je tu
u tvojoj kosi.

Duško Babić