POČETAK ZABORAVA

 

 

Ako već na prvom zavoju 
zavijore bijele zastave 
tvoje predaje
sa sedam strana svijeta
izvore smijeha izmami 
jer ja sam samo zaspala
u zamci tvojih priviđenja
Ako od puta odustaneš
ne odustaj od sebe, neka 
se budi, neka struji zelen vjetar 
kroz crne trave, neka se 
gase zvijezde nad kolijevkom 
nad njom ionako sagorjeli su
crveni makovi djetinjstva
Umjet ćeš prepoznati rapsodiju
nezaštićenih breza 
cedrova i jasenova
koje sam ostavila sazdane
u mutnoj zbrci čulnoga svijeta
Ako odustaneš od puta
ne odustaj od sebe 
s mojim dahom, zagrli dan
Ni snjegovi što zapadat će
u sumrake, ni ptice polegle 
u gnijezda večernja 
nisu svrhu pregazili, ni moje
presušenom rijekom izbrisano lice
Čekaj uspavanku i nemoj
kad sutoni za sobom
ostave samoću, nemoj
stezati srce, uvijek iznova  
sviće vedrina jutra

mirkopopovic

leanradic

Poslano:
13. 08. 2018 ob 09:21

Mirko svaka čast za ovu kompoziciju, riječima crtaš sliku kao rijetko tko. Pozdrav prijatelju.

Zastavica

mirkopopovic

Poslano:
13. 08. 2018 ob 12:54

Lijepo te opet čitati, Lean, prijatelju !

Hvala na osvrtu.

lpm

Zastavica

leanradic

Poslano:
13. 08. 2018 ob 15:39

Malo sam bio na ljetovanju sada idem opet pa se vraćam nakon Vele Gospe. Pozdrav Mirko.

Zastavica

Komentiranje je zaprto!

mirkopopovic
Napisal/a: mirkopopovic

Pesmi

  • 10. 08. 2018 ob 12:24
  • Prebrano 121 krat

Zastavica