Izdahnula je reka...
Izdahnuće i moru
sunce,
smotuljak žuti
ugasiće srce, žaoku crvenu.
Nije to smrt koja se vidi,
bar tako piše zvezda kapku svom.
Ljubavi,
izdahnuće i mesečev krug,
bez boje zvuka koji sad kipti.
Nestaće tišina spokoja, sklada.
Izdahnuće reč
i njena nada.
Poslano:
06. 08. 2018 ob 22:17
Spremenjeno:
13. 08. 2018 ob 13:02
Sjajno!
(Sve će jednom izdahnuti. Pitam se hoće li, ako baš mora sve nestati, i smrt umrijeti.).
lpm
Hvala, poštovani Mirko. Mnogo mi znači Vaš komentar.
Lep pozdrav, Tatjana.
Tatjana, napravio sam grešku - predzadnja riječ u mom tekstu bila je smet umjesto smrt. Ne zamjeri mi. A morao sam ispraviti jer mi je glupo ostaviti riječ smet gdje joj nije mjesto.
SRDAČAN POZDRAV !
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Tatjana M.
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!