Brojiti, brojiti,
meni valja samo brojiti
sjemenje oskoruša
i otoka Kornatara.
Kamen po kamen
s bedemlja skidati
i graditi mrak
od kraja do kraja.
Slutiti, slutiti,
meni valja samo slutiti
dubinu groba,
dublju od vremena.
Sat po sat
od kostiju otkidati
i srčiku saditi
u zlato sjemena.
Trajati, trajati,
meni valja samo trajati
u slovu bez glasa
i riječi bez smrti.
Nijema i nepomična
u vremenu ležati,
staklene krvi
i providne puti.
Brojiti, brojiti,
meni valja samo brojiti
pod vjeđama cvjetnim
kripte irisa
gdje smrt,
u opravi Sunca,
njiše porod
crnih tamarisa.
Sjetim se tamarisa uz čitanje poezije koja ima odjek, valovima se miješa mirisom vjetrova sa otoka Kornatara. Zadivljen izričajem.
Odlično, Branka.
Pozdrav, Saša
Odlična pesem, izpostavljam odličen ritem, dosežen s ponavljanjem ključnih besed ...
Lp, lidija
Branka, svaka čast. Čestitam!
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nikita
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!