Pozejdon se je ulegel,
utrujen od zvezd
in breztežnosti
v morje,
iz brade molijo
cevkarji
svoje mavrične grive.
Iznad gladine se
dviguje nos,
iz nosnic
mlečna sapa.
Na ustih so se nabrale
morske pene,
plankton -
ostanki
prenajedene noči,
in razprte pesti
pozabljenih
bitk.
So takrat padli angeli
ali so na zemljo poslali
le svoje dvojnike?
V arenah se ljudje
igrajo
vojno zvezd.
Uf Salke kao što bi rekao jedan meni vrlo dragi pjesnik i isto toliko dragi prijatelj. Moćno!
Drago mi jako da ti se sviđa toliko. Hvala ti prijatelju srdačni.
Pozdrav Lean
Vsi smo akrobati v cirkuških arenah.
Tudi "dvojnikom" poide moč.
Pozdrav v noč novih bitk. "filia"
Poslano:
12. 07. 2018 ob 20:20
Spremenjeno:
12. 07. 2018 ob 20:21
Ne znam kada si napisao ovu pjesmu, ali ako je svježe napisana, moram ti priznati da osjećam neki novi vjetar u tvojoj nutrini. Pjesma je vrlo ekspresivna, paralele sa svijetom mitologije originalne su i zrele. Iznenadio si me, ali i potvrdio ono što o tebi oduvijek mislim: tvoj dar vrlo je snažan, ali u isto vrijeme vrlo kompleksan i proturječan, što jeste u skladu sa samim tobom, ali i u neskladu s tvojom emotivnom konfiguracijom. Saša, zadivljena sam.
Prav imaš, Valerija.
Hvala ti in pozdrav tebi.
Saša
Pjesma je sveža. Branka, hvala ti na opširnom komentaru. U nekim trenucima pitanjima sebi, a i drugima, rodi se stih. Drago mi jako da ti se sviđa.
Pozdrav tebi.
Saša
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: salke
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!