neznana stanica
njena slika i njenih
invalidskih dvadeset i pet
o tramvajski prozor zapinje
htjela bi zajedno sa svojim lutkama
plišanim pamučnim sintetičkim
prijeći ulicu
njenu sliku bez rama
i ruku iz ponora žeđi zovem
da me zagrli okom
sjajnim od kiša i nijeme
zvjezdane želje
od njenih dvadeset i kusur
već me netko udaljava
crtajući prolaz i brišući
metež i buku u dalmatinskoj
prema marijin dvoru
i jučer joj je grad
na raskrižju maka dizdara
i obale
otvarao dveri ne znajući
razlikuje li crveno od zelenog
i znači li joj nešto
užareni semafor
Meni je tvoja pjesma jako moćna, puna emocija snažnih, vračanja pogledom, a tužna. Ovakve osjećaje mi donosi izričajem.
Čestitam ti Mirko na tvojoj poeziji!
Lp, salke
Hvala ti što nađeš vrijeme za mene.
Srdačno te pozdravljam!
Već sam imao prilike pročitati ovo izvrsno djelo i drago mi je da ga ponovo čitam. Veliki pozdrav pjesniče.
Snažne emocije empatije; što više čitam, emocije su snažnije.
Lp,
Vesna
Hvala, Lean,
Hvala, Vesna
Pesem, ki me je zavrtinčila v spomine na Sarajevo in ganila z njeno podobo, ki se zdi iztrgana iz spomina in prelepljena čez stvarnost, ki zato pridobi elemente nadrealizma ... Čestitke,
Ana
Ana, radujem se podcrtanoj pjesmi. Hvala sa uvažavanjem i srdačnim pozdravom.
Čestitam ti prijatelju na odabranoj poeziji.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!