Stotine, stotine, stotine nas
liticama zvijezda se klati.
Stotine, stotine, stotine njih,
naši zloruki golijati.
Pod rašeljkom dijete pori
svoje prve rime.
Ptice nad vrijeme navlače
tmaste sunčeve plime.
Križ gluhoga tornja
razlama nebo za nas.
Kroza nj u sebe padamo,
grleći utrobe strah.
Stotine, stotine, stotine njih
s mesa nam trgaju halje.
Stotine, stotine, stotine nas
snove klatimo dalje.
Poslano:
30. 06. 2018 ob 11:20
Spremenjeno:
09. 07. 2018 ob 22:55
objemam te, ki si polna lepega <3
Poosebitev rešeljike in vsega, kar je in česar se dotika, kar se znajde in premika ... čestitke k pesmi, ki deluje kot spevni urok,
Ana
Čestitam za bogatstvo riječi.....osjećaji su isto takvi.
Cestitke za pjesmu uvrstenu u PJESME PROLJECA 2018.
♡lpm♡
Dragi moj Mirko, ❤, hvala!
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nikita
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!