Brod se zvao „Lukrecija“.
Nije pripadao nijednoj floti ili pomorskom savezu.
O njega su se razbijali lednici, lomili stalagmiti.
Lutao je danima po modrim špiljama, bez prestanka, bez zastanka.
Plovio po zaleđenim morima, s one strane vremenske linije.
Podražavao je boju leda, boju neba, boju beskraja.
Noću bi se na njega obrušavala jata repatica,
noseći milione skrivenih želja u svojim svetlosnim tragovima.
Ne pamti se da je ikad pristao u nekoj poznatoj luci.
Dva velika glečera pokušala su da uhvate njegov odraz,
ali nisu mogli da ga zadrže.
Bio je vladar praznine.
Nezavisan od vetrova, od talasa, od obala.
Priču o njemu raširili su galebovi sa severnih mora
i slepi miševi iz Velike plave pećine na Zaboravljenim ostrvima.
Niko nikada nije video mornare sa „Lukrecije“.
uđoh u svijet mašte i osluhnuh šapat mora... dobro jutro prijatelju
Ljubi
Milane pises evropejski...snazno i mocno!!!
Tudi meni je pesem všeč, morda bi jo samo malo popravila:
Brod se zvao jednostavno – Lukrecija.
...
Jednom od njih je to i uspelo, ali nisu mogli da ga zadrže.
Bio je vladar praznine. Verovatno je to još uvek.
...
Kaj meniš?
Lp, Ana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Milen Šelmić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!