Slutim
sama
kako me još
bezličjem titrave nade
nježno izgovaraš
a nijemi su glasovi ljudski
kao na pustom putu
odroni
U tihoj zraci sunca
slutim
kao pogled
iz grča versi
kao uveli dobri dani
kako me još
nježno izgovaraš
a izdahnuli su pragovi
u notama lica ostao je
ugriz zime, ostala je
prolivena pjesma
preko usnulih
snježnih krajolika
Ćutim te grčeve magle, nijema izušćivanja, talent pjesnika koji je odavno prešao u Vrijeme.
Draga nikita, hvala ti.
Srdačan pozdrav iz SA.
Odma sam zaslutila dobru pjesmu. Ništa novo kod tebe.
lpb
Draga Branka, uz poštovanje i uz pozdrav naklon mojoj Pjesnikinji:)
urednica
Poslano:
16. 06. 2018 ob 19:14
Spremenjeno:
16. 06. 2018 ob 19:15
Zabrisana in mehka atmosfera pesmi, v kateri je vse obstalo (preživeti dnevi, kamen, ki se je nekoč oddrobil, odsev zime v obrazu ...) in stojijo tam v pesmi, da bi nas našla in zaustavila ... čestitke,
Ana
Ana, najljepše se zahvaljujem na podcrtanoj pjesmi.
Srdačan pozdrav,
Mirko
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!