NEBO
kad se ne svađam sa sobom
ili besplodno filozofiram
ja pišem
iščitavam ljepotu u mrvicama
i pitam se vode li me one mome domu
i kojim kemijskim postupkom javu pretvaram u san
kad već obrnuto nije moguće
one mrvice zamislim zvijezdama
smjestim ih u neko svoje nebo
i one svijetle
bože kako svijetle
i dok u zemaljskom raju
izbrušene oštrice
dobro ukopane
čekaju iza busije
mene ponese toplina boli
snaga nemoći
pa se moje nebo širi
raste
a ponekad napiše i pjesmu
Všeč mi je to ustvarjanje neba, ki je tako podobno pisanju ... čestitke,
Ana
Hvala... i tom nebu hvala...
(s)
Hvala Mirko, hvala Ana
(s)
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: saraivor
- 08. 06. 2018 ob 10:42
- Prebrano 466 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 151.8
- Število ocen: 5