NOVO SVITANJE

Svitanje raznosi tinjajući žar
raspirujući ga u užarene ognjeve
poput rojeva podivljalih krijesnica,
a vrele iskre mi spaljuju zjene.
Spuštenih vjeđa ulazim u plave vrtove
snivajući i dalje Monetove oblake
dok mi samoća plete zlatne okove.

 

Vojska titana na obzorju stražari
kao golemi kameni moai Rapa Nuija
skidajući zvijezde s nebesa
nalik vjetru što trga zlaćano lišće s drveća,
a svod posta crna beskrajna rupa svemira.
Moje Oči koje gledaju nebo
htjele bi iscjeljenje izgubljenog vida

povratak svanuća na proplanak
kojeg su davno napustile vile
i još jednom gledati let ždralova.

Katica Badovinac

Ana Porenta

urednica

Poslano:
12. 06. 2018 ob 21:21
Spremenjeno:
12. 06. 2018 ob 21:22

Zanimiva povezava med Monetovimi slikami in skulpturami z Velikonočnih otokov v Novem svitanju, ki p. s. postavlja v naravno okolje v sozvočju z referenčnimi povezavami  ... čestitke,

Ana

Zastavica

Katica Badovinac

Poslano:
12. 06. 2018 ob 22:28

Draga Ana, zahvaljujem na podčrtanki i vrlo osebujnom komentaru.

Lijep pozdrav,
Katica ☺


Zastavica

Komentiranje je zaprto!

Podčrtanka

Katica Badovinac
Napisal/a: Katica Badovinac

Pesmi

  • 05. 06. 2018 ob 18:42
  • Prebrano 937 krat

Uredniško pregledano.

Zastavica