London, nagubana prestolnica satanizma,
kjer zdaj živim med opečnatimi zidovi,
nudi mi več kot sem se lahko nadejal
od domačega provinciala.
Kako uboga je naša vas,
ki išče pomen v nepomembnem,
pogrešam sprehode po gozdu,
nabiranje gob in sajenje trave.
Tukaj sem priča zadnjega stanja človeštva,
ko bo zavladal nemir, preden
sestopi iz sveta vesoljnega potopa
Bog na našo okroglo Zemljo.
Morda se bo zahvalil za sodelovanje,
da je človeštvo njemu dalo
skupek raznolike umetnosti
neizmerljive v denarju.
Poslano:
26. 05. 2018 ob 11:42
Spremenjeno:
26. 05. 2018 ob 11:43
Privukao me početak pjesme:
"London, nagubana prestolnica satanizma,
kjer zdaj živim med opečnatimi zidovi,
nudi mi več kot sem se lahko nadejal
od domačega provinciala."
U nastavku stihova i sjajno opisan osjećaj homesickness -a koji sam proživjela kad nam nedostaju male stvari od koji se sastoji naš životni mozaik, a koje znače korijene, dom i slobodu.:
"pogrešam sprehode po gozdu,
nabiranje gob in sajenje trave."
Sviđa mi se ova odlična pjesma!
Lp. :)
Katica
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: (simon)
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!