Plačeš jer nema više
Onih starih ulica
Ne plačem
Samo mi na srce navali
Nekakva teška voda
Stare su ulice nestale
Neke su potonule
Druge su spakovale svoje kofere
Sele u neke vozove
I odselile se daleko od nas
Zašto plačeš i pevaš
Meni srce steže obruč teške vode
Prvo smo nestali mi
Sa tih starih ulica
Nestajali smo tiho i nimalo nalik umiranju
Samo nas nije bilo
U novom danu
Stari su dani nestali
Izbrisani su iz svih kalendara
Odrođeni od datuma
Svakog se jutra piše
Drugačija istorija i
Stvara drugačiji svet
Ne plači molim te
Srce je slaba brana
Za ovu tešku vodu
Što nadire i penje se do grkljana
Uskoro će noć
Da li vidiš kako noći više nemaju
Vedrinu proleća
Živost leta
Spokoj jeseni
Mir zime
Nisu to više iste noći
Ja ne plačem
Potopiće mi srce ova teška voda
Poslano:
21. 05. 2018 ob 12:56
Spremenjeno:
21. 05. 2018 ob 13:01
Izvrsno!
Sjajna pjesma koja zorno govori o tome kako je čovjek "osuđen",
"planiran" za gubitke. Pjesma snažno izražava vrijednost onoga što
smo od iskona imali, pa izgubili (vrijednost gotovo da i ne cijenimo i ne vidimo dok je imamo), što
je bilo temelj, ram i smisao našim lijepim i sretnim danima.
Čovjek se bori sa sjećanjem, traži oslonac u nečem što nije plač, niti žaljenje,
ali ne može iskoračiti iz realnog, tek stih ga zagrli:
"Ne plači
molim te i ne pevaj
Ja ne plačem
Potopiće mi srce ova teška voda
Od mojih suza što teku unutra"
Svaka me vrsna pjesnikinja zadrži. Naravno da ne pitaju ZAŠTO?
Jer znaju da sam slab na njih. Odavno si i ti, draga Milena, među njima.
lpm
Dragi Mirko,
samo onog ko vodi stalne unutrašnje razgovore sa pogledom ka spoljašnjem svetu pogode stihovi... Hvala ti na sjajnom osvrtu koji me je obradovao.
Lp Milena
Zelo lepo, predlagam samo, da na koncu izpustiš nepotrebno pojasnjevanje (ki deluje kot ponavljanje že slišanega in opomba pod črto).
Ne plači molim te i ne pevaj (to bi lahko bil naslov, zelo priporočam)
Ja ne plačem
In zaključiš s tem (kar je čudovit, poetičen in odprt konec, kakršnega si takšna pesem zasluži):
Potopiće mi srce ova teška voda
Od mojih suza što teku unutra
Ulice so mogoče izginile, ampak lepe pesmi ostajajo, Sara
Poslano:
23. 05. 2018 ob 23:56
Spremenjeno:
23. 05. 2018 ob 23:57
Hvala Sara na dobrom predlogu. I meni se činilo malo "dramatičnim" kraj "od mojih suza što teku unutra" ( pojašnjenje koje je višak i malo "vuče" na patetiku)... Takođe, stih "Ne plači molim te i ne pevaj" opterećuje pesmu... Ostavila sam "Ja ne plačem" jer je to ogovor i lepo mi se uklapa u kraj - "Potopiće mi srce ova teška voda"...
Hvala od srca,
Milena
Krasno!
Pesem, polna čudovitih prispodob, ki kljub hrepenenju po starem rojevajo nova, poetična občutja in vlivajo upanje, da se bo "z novim jutrom začela nova zgodba". Naj se v tvojo "srčno brano" prikrade čim več lepega, Sara
Milena, moje čestitke za podcrtanu pjesmu. Zaslužila je, naravno. Hvala i s moje strane redakciji koja itekako zna prepoznati vrijednost.
SRDAČAN POZDRAV!
Krasna pesem, Milena. Čestitke!
Lp, Lea
Lepo pesem si nam podarila, Milena. Všeč mi je, ker je polna prispodob in se v njej najde vsak, ki upa, da "svakog se jutra piše drugačija istorija i stvara drugačiji svet";)))
Čestitke in lep pozdrav,
koni
od samog početka pesnikinja vodi pesmu...vodi što brodi...plačljivu od sebe!
na svoj način- lepo!
Sara, još jednom hvala !!! Obradovana sam!
Lp Milena
Dragi Mirko, hvala mnogo na čestitkama i još jednom na onom prvom, velikom utisku. Često su mi tvoji komentari - putokazi!!!
Katice, Lea, Koni, Srećko, od srca vam svima hvala na čestitkama, a pre svega na utiscima o pesmi. Puno mi znači!
Milena
Poslano:
13. 08. 2018 ob 07:09
Spremenjeno:
13. 08. 2018 ob 07:10
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Milena Vučković
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!