MEMENTO MORI

 

Dok svjesno umirem,
(u strahu od smrti),
slušam tezu mnogih 
koji tvrde 
da smrt ne poznaje bol.
I ne boli!
Ali boli ovo umiranje
iz dana u dan,
dok otkrivam nove izdaje,
prijevare,
nove aždaje,
dok se one stare 
u meni još talože
i grizu ovo malo preostalih 
stanica nezahvaćenih ludilom.
Koliko je svijet oko mene jadan 
i gladan mojih poraza!
Bez skrupula 
i pod krinkom osmjeha
razara dobrotu.
Gdje si sada Bože,
da vidiš tko 
križ tvoj ljubi
poganim djelima?
Tko ti lažno tamjan i smirnu 
na dar prinosi ?
Umirem,
okupana tugom,
s bolovima od kojih i koljena vrište 
jer ne trebam farsu
skrojenu po mjeri
mojih pogrebnika.
Je li još netko sretan 
(osim mene)
što umirem?

Vesna Andrejić Mišković

Tatjana M.

Poslano:
13. 05. 2018 ob 00:13

Vesna, ovo sam doživela! Svaku reč... razmak. Hvala Vam!

Lep pozdrav, Tatjana.

Zastavica

Vesna Andrejić Mišković

Poslano:
13. 05. 2018 ob 00:16

Tatjana ovo je i moje iskustvo...gorčinu još osjećam. Na žalost imamamo isto iskustvo !

Hvala Tatjana i lp.

Zastavica

Milen Šelmić

Poslano:
13. 05. 2018 ob 00:17

Sjaaaajna pesma, Vesna! Bez obzira na temu. Tvoj izraz je sve bolji i bolji. 

Lp, Milen

Zastavica

Vesna Andrejić Mišković

Poslano:
13. 05. 2018 ob 00:20

Hvala Milene, puno mi to znači !

Lp, Vesna

Zastavica

mirkopopovic

Poslano:
13. 05. 2018 ob 12:05

Svevremena tematski, briljantna, okupana poetski do neba.

lpm

Zastavica

Vesna Andrejić Mišković

Poslano:
13. 05. 2018 ob 12:21

Hvala dragi Mirko,

velika čast mi je pročitati ovakav komentar ispod pjesme, 

lp, Vesna

Zastavica

Komentiranje je zaprto!

Vesna Andrejić Mišković
Napisal/a: Vesna Andrejić Mišković

Pesmi

  • 12. 05. 2018 ob 22:33
  • Prebrano 138 krat

Uredniško pregledano.

Zastavica