kad delimo noć nas dvoje,
na pola i panoniju, što širi
stopala kao velika
tišina, u tvojoj šaci nađu se
skupljene sve moje bele kosti
igraš se njima, u zamci
mesa, ali ne znaš kako
snegu je što ne ume
koren da pusti, ni seme
kako da zametne, suviše
mrtvih je između trava, po tragu
vetra što stasava, sa usana
rodopa i karpata, gde lutaju
duše umornih sarmata
Drobna solza občudovanja je kapnila na to tvojo pesem. Hvala ti, jagoda.
Lp
A
Hvala tebi, draga Andrejka, na dirljivom komentaru!
Lep pozdrav,
Jagoda
Draga Jagoda,
ta večer si želim biti nomadka, in vse, kar si želim imeti je neskončno nebo in ta pesem, zložena zadaj za srce.
Objem.
Prekrasna je.
Majda
Draga moja, želim da ti se želja ispuni :)
Veliki zagrljaj, Majdice .... :*
Jagoda
Jagoda, jako bih voleo da si ovu pesmu rasporedila u strofe i rastresla radi lakšeg čitanja.
Srdačan pozz.
Željko, hvala na sugestiji. Mislim da si u pravu, mogla bih je preseći u 2 ili, još bolje, 3 strofe.
lp
Jagoda
Ti ćeš to odrediti svakako na svoj način. To sam ti rekao kao čitač.
Volim da se usredsredim na samu pesmu, na metafore, da mi sam oblik ili forma pesme pomaže u tome.
Hvala ti na razumevanju mog stava.... Jagooooodaaaaaa ;)
Pa ovde smo upravo zato: da nas drugi "vide" - čitaju, ali i da mi čitamo njihove primedbe, sugestije, razmišljanja...i da zajedno nađemo, kroz diskusiju, najbolje rešenje. Takvom interakcijom svi bivamo zadovoljni.
Još jednom ti hvala, Željko
lp
Jagoda
Pokrajina in njena neobljudenost naredita posebno veličastno ozadje za nekakšno hvalnico nomadom ... zelo lepa prispodoba: panonija, ki širi stopala kot velika tišina ... čestitke,
Ana
O, hvala na ovim rečima, draga Ana! Da, izabrani stih je kao neki nagoveštaj kretnje... pokreta... lutanja...Raduje me da te pesma dotakla :)
lp
Jagoda
Hvala, Markec! :)
lp
Jagoda
Jagoda, ni zakaj : )
LP, Marko
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: jagodanikacevic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!