Između nas ima posrnulih anđela
nitko ih ne prepoznaje stvarno.
Kadikad ih pogleda slučajan prolaznik
okrećući glavu od neugodnog prizora
koji vrijeđa njegovu harmoniju.
Samozatajno žive poput aveti grada
i nisu nagi kao Michelangelovi krilati
na nebesko plavom svodu Sikstinske kapele.
Posvuda ćete ih susretati gradom;
na pločnicima se zanose sad lijevo - sad desno
za ulične lampe hvataju se grčevito i često
kao da im je na tim prostorima pretijesno.
Za sobom vuku svoja velika nevidljiva krila
natopljena oblacima alkoholnih para
i uzaludno nastoje poletjeti do Njega.
Izmoreni od silnih zamaha prilegnu
na prvu klupu koja im se nađe na putu,
a oči, kao dva jezera, zatvore u tišinu tupu.
Ako ih sretnete, ne osuđujte ih;
možda im srca zdrobiše sva zla ovoga svijeta
pritišćući ih kao stare razrušene katedrale
u zaludim pokušajima da se vinu u nebesa.
Bravo Katice!
lp,
Ivan
Odlična pjesma Katice...
Ugodan ti dan
Vesna
Veseli me tvoj komentar, draga Vesna i hvala ti.
I tebi želim lijep dan!
Katica
jako lepa pesma...dopadami se...darovito, slikovito..zar ne?
Zahvaljujem na pažnji, a lijepo mišljenje me veseli, no ne mogu ga ja komentirati.
Lp,
Katica
Katica, sem se morala vrniti k njej, dotaknila se me je. Z nežnim šelestom angelskih kril ... lepa, zelo. lps
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Katica Badovinac
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!