DOVOLJAN MI JE NERUDIN OSMJEH
Ne pali pogledom
svjetlost
mjesečevog srpa,
dok krv na mojoj usni
poput Amarilisa cvjeta.
Ne spominji svoju smrt.
U borbi s vjetrenjačama
izgubih život
u nenapisanom
akrostihu posvećenom tebi.
Nije uspjelo slijetanje
na mjesec običnoj ptici.
A tako ni moj gubitak
tla pod nogama,
nije dobio dublji smisao
osim što sam postala
kao celofan prozirna
i laka kao pero rajske ptice.
Ne trebaju mi više haljine
koje će prekriti strije,
ni lakirane cipele
od sedam milja
u kojima bih (da sam živa)
pregazila
sve moguće meridijane.
Sad mi je dovoljan oblak,
da skrijem nagost ptice,
jedan široki osmjeh
i Nerudino lice,
u prostranstvu
nebeskog stihozvučja.
Jako lepo, Vesna - nadahnuto i ritmično. Bravo!
lp
Jagoda
Hvala draga Jagoda, drago mi je da ti se dopada !
Veliki pozdrav tebi,
Vesna
... kakor bi tvoja pesniška duša zaznala moje današnje počutje... Je to prenos misli?
Lp A
Draga Andrejka...izgleda da je to čista telepatija...
Veliki pozdrav Tebi od srca .
Vesna
Bravo Vesna, jako mi se sviđa!
Uživaj dan!
salke
Uživao sam u lijepoj pjesmi, Vesna:)
Hvala Salke i Mirko, uljepšali ste mi dan !
Uživajte i vi u njemu.
Veliki pozdrav,
Vesna
Bravo Vesna,
lp
Ivan
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Vesna Andrejić Mišković
- 24. 04. 2018 ob 16:07
- Prebrano 661 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 324.82
- Število ocen: 16