PAD, ILI LET
Možda ti se
Samo čini da crna
Sjajna limuzina
Dugo klizi u zavoju
I već trune ti u umu
Kao muk uličnog svjetla
Što gamiže u nervima
S kišom koja rominja
Pa širiš krila za let
Nikada, kažeš
Na monotoniju
Nisi pristajao
Ali
I sklad je tih
Harmonija nijemosti galaksije
Neće te izbrisati. To samo
Dotrajava svijet i samo
U tvojoj slici rominjanja kiše
Krv se cijedi iz korijenja
Prozor u sebi otvoriš li
Čut ćeš kako brzo istječu sati
Kako se u mûku svih stvari
Gnijezde bujice kao glasno
Pjevanje, kako brzo
U pijesku vremena
Pješčani istječu sati
I uvijek se nanovo
Obuku u svjetlost i sjene –
U gibanje što za obzor tone
Radi osvajanja novog
Svitanja u duši
Od pada i leta
Sazdanog
Misli koz pjesmu se viju i daju zanimljive pesrpektive kretanja, uma, srca, htjenja.
Sjajno! Uživao u čitanju, svaki put nešto novo se pojavi, sloj po sloj odstirem.
Lijep pozdrav, Mirko
salke
Salke, čitam tvoj lijep komentar.
I pozdravljam te!
Nenehno izginjanje in pojavljanje, pretakanje zrnc peska v puščavi časa, dinamika, ki je (kljub navidezni statičnosti) ves čas prisotna ... podobe pesmi spodbujajo bralca, da se ustavi in premišljuje, čestitke,
Ana
Hvala, draga Ana. Veoma sam obradovan ovom podcrtanom pjesmom.
Srdačan pozdrav,
mp
Čestitam ti, Mirko!:)
Lp, salke
Hvala ti, salke!
lpm
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
- 20. 03. 2018 ob 08:16
- Prebrano 491 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 166
- Število ocen: 8