U trgovini s lijeve strane ulice

mog rodnog grada

na sniženju kupljene neponovljivom prilikom,

bež cipele stopile se s mojim koracima.

Krajičkom oka uhvaćen vatren pogled;

nemirom protrne moja nutrina.

Nerazgaženom čežnjom

i traženjem odgovora na iskru žarnicu,

rukama u džepovima,

zamišljenost je lutala stvarnošću,

ja sam lutao bespućem,

bez luči u bezdanu.

Koraci u vrijeme,

vrijeme u beskonačnost,

danas u sutra,

pretaču se sa sezonskim mijenama.

Poderale se cipele

željom proključalom,

kilometrima od ishodišta,

toplog ognjišta.

Takve poderane

uporno su nosile izgubljenog hodača,

tragača za žarom srca,

nosile ga bespućima

svijetom neshvaćenim,

čudnijim od neshvaćene pjesme,

ravnodušnijim od Kupidovog kipa

kraj usahnule česme.

I tek jesenjim pljuskom opran od teških misli,

zapali se plam u sjećanju,

iskra probukti i strese me ko struja nebeska.

Tvoj pogled pojavi se u zjenici,

iskoračivši iz krajička,

okom uhvaćen u trgovini cipelama, zaboravljen.

Uzrok nemira, žuljanja, tjeskobe i traženja,

svjetlom obasjan, kaže mi da čas je povratka.

Trgovina čeka otvorena

i žar smiješkom prožet u sjećanju.

Krećem napokon,

ljubavlju protkan,

odakle nisam ni trebao krenut!

No!!

Kako u poderanim cipelama?

Darko Foder