Oštricom svijesti
ulazim duboko u tvoju tamu
ne bi li pomaknula sjene,
ubrala čemer
s napuklih stijena.
Prstima razgrćem
ono malo mirisnih nota,
dodira ispod pjene,
ponirem u tišinu
grčevito hvatajući
koraljne grebene.
Krvare ruke
u crvenom odsjaju pokošenih misli
dok preludij odzvanja
duboko u rascjepu pogleda
u magli što se vuče
između jučer i danas.
Ne bojim se aveti.
Ne prezam pred svetošću pronađenog Grala,
okomito promatram slanost bora vjerujući u nas.
hvala Mirko na čitanju ...
veliki osmjehom obojen pozdrav
Ljubi
Pozzzz Salke,
hvala ti na čitanju
želim ti osmjehom obojen dan
Ljubi
Pozzz Ljubi,
Hvala ti, i tebi isto tako obojeno raspoloženje želim
salke
Eh, ti sveti gralovi!
Ljubičina standarno odlična pjesma. :) Na nivou.
l.p.
Lep in globinski prikaz prodiranja v nekogaršnjo notranjost, ki je velikokrat krvav (a če je ljubezen prava) nagrajujoč, celo čudežni proces. Na nove lirične grale, Sara
Čestitam ti Ljubi!
Pozz, salke
hvala Darko
raduje me to naše poetsko prijateljstvo
lp
Ljubica
hvala draga Sara,
lijep je osječaj kad pjesma dobije taj ''podčrtani'' osmijeh
do skorog viđenja šaljem zagrljaj
Ljubi
hvala Salke ...
osmjehom pozdravljam i tvoj dan
Ljubi
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Ljubica Ribić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!