(Kišu)
kao munja kad secne tamu
šesnaestog arondismana i na dvoje
precepi bulonjsku šumu, sevnu zjapeći
ponor u malom: okce na čarapi svilenoj. crnoj.
pa njena se ruka spusti, nežno niz padinu, desnu
potkolenicu i vršak njegovog koplja, pogled što drži
do svojih časnih reči, uranja dalekosežno
u baricu, u njenom oku. petak je,
u ogledalu kad svako svoje
traži i on ljubičice,
iskamčene od kamena,
iz njenih ruku, za pesmu
što se između trava, mladih, pomalja
Poslano:
20. 02. 2018 ob 15:00
Spremenjeno:
22. 02. 2018 ob 15:37
Danilo Kiš, 22.02.1935. - 15.10.1989.
( Pesma je inspirisana delom Kišove priče "S jeseni, kad počnu vetrovi" iz knjige "Rani jadi")
Izjemno lep poklon, ki vključuje prostore in značilnosti bivanja in ustvarjanja avtorja, vpletene v povesem tvojo pesem ... čestitke,
Ana
Hvala, draga Ana! :)
lp
Jagoda
Iskrene čestitke, Jagoda.
Hvala što si na portalu!!!
Hvala, prijatelji Mirko, Salke.
Kako lepo, draga Jagoda!
Majda
Hvala, Majdice, na lepim rečima!
Objem ( )
J.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: jagodanikacevic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!